ponosna

Da konačno znam na čemu sam nakon tolike agonije...Ne mogu ni pisati o tome,ni razmišljati..Samo mogu reći da je sve bilo uzalud,toliko vremena potrošenog na ništa..Prije sam se nadala,i uvijek mislila da ima još nešto..Izgleda da sam bila u velikoj zabludi..

PRONAŠLA SAM SVOJ UNUTRAŠNJI MIR......BAR ZA DANAS...NADAM SE DA ĆE TAKO I OSTATI...SHVATILA SAM ŠTA ME TO ČINI SRETNOM... SHVATILA SAM ŠTA NAJVIŠE ŽELIM I POSTAVILA SEBI CILJEVE...KAO DA STVARI DOLAZE NA MJESTO...POLAKO....

Ne znam više što znači ovo sve...kao neki labirint bez izlaza...Nisam sa njim,ne vjerujem da ću biti..Ne mogu ni s kim drugim...Ne znam šta on osjeća,znam da osjeća nešto...da mu se sviđam..Pitam se dokad ovako...Ni na nebu ni na zemlji...

Toliko neizrečenih stvari,toliko nemira,strasti,nedorečenih stvari...DOKAD BOŽE???

Jao mrzim kišu...samo mi se spava i baš sam nikakva...Još kad pomislim na ispite muka mi...Inače što se tiče onog kretena..(mislim da je to prava riječ za njega),mnogo sam bolje...ne želim da razočaram ponovo sebe i sve ostale i posustanem..Ide mi na živce što sam stalno preopterećena...Sekiram se oko svake sitnice,ali baš svake koja nije po mojoj volji.Divim se ljudima kojima je onako sve ravno..Blago njima. Sad sam u fazi kada jednostavno samo posmatram oko sebe i analiziram.. Mnoge stvari u mom životu kao i ljudi su bespotrebni..Možda je ovo vrijeme promjena...Možda treba da se promjenim prvo ja,svoja razmišljanja i osjećanja pa će tek onda doći sve na svoje..A i tako bi voljela upoznati nekog novog..To mi je potrebno sada više nego ikad..MIslim da sam konačno spremna na to...A jebote što sam danas optimistična..

Ovih dana sam bolje,prošla je kriza.Ne znam je li to do sunca ...Uglavnom nisam više tako tužna i potištena.Trudim se ne misliti na njega..i ne nerviram se,nekako mi svejedno..Ali mrzim ovaj osjećaj,kada sve jednostavno tek tako prestane,niko ništa ne spominje..kao da do prije sedmicu se nismo našli,čuli svaki dan..jednostavno je sve prošlo..mrzim to..I oboje se pravimo mahniti.Najradije bi mu sve sasula u lice ali neću više da se zamaram.I previše sam činila radi njega...

1.Smatram sebe jako dobrom prijateljicom,osobom od povjerenja i zato imam dosta prijateljica

2.Strašno volim rafaello i sex

3.Bila sam jako sramežljiva u osnovnoj školi,u srednjoj se to promjenilo...Hvala Bogu

4.Imam užasnu tremu,kad trebam pričati pred masom,polagati ispite...fuj

5.Jako sam vezana za svoju mamu,imala sam dosta porodičnih problema, i mislim da je sve to ostavilo veliki trag na meni,preozbiljna sam za svoje godine.

Od koga je dosta je...

Ne čujemo se nikako..Ignorišemo se već nekoliko dana a vjerovatno će tako i ostati...A teško mi je..Do neki dan,bili bliži nego ikad...odjednom ništa...Ili je shvatio da opet nešto osjeća prema meni,pa se povukao..Ili je shvatio da ja nešto osjećam prema njemu,pa se povukao da se ja ne bi ponadala...hm...ne znam..nikad ne pokazujem osjećaje,ne znam po čemu bi to zaključio....a neću prva da se javim ni da popustim..nema šanse..pa taman ovako ostalo zauvijek.......

Baš ništa ne osjećam..Niti ga volim niti mrzim...Odjednom ništa.......

..............

Jednom jebenom rečenicom je uspio da baci sve u vodu..sve što sam ja gradila više od godinu dana,što sam osjećala,čemu sam se nadala...sve...samo tom jednom jebenom rečenicom je tako puno rekao..sve što misli..sve što osjeća prema meni..a to je jedno veliko NIŠTA..ah da,osjeća jaku privlačnost..kako utješno..I što je najgore od svega on još nije skontao da ja njega volim svo ovo vrijeme..iako je imao milion znakova..bar tako mislim..Plašim se jedne stvari...da ja budem za njega samo avantura sada,iako ja njega volim..I da se odjednom pojavi neka druga sa kojom će biti spreman za vezu,koju će voljeti,s kojom će ostvariti dugu vezu..a ja..ja kao da nisam ni postojala..bez obzira na svu moju ljubav..Je li iko razumije o čemu ja pričam...???

Jebem ti glupo žensko...

NE VOLIM JANUAR NI BELE ZIMSKE VRAGOVE,U SVAKOM SNEGU VIDIM ISTE TRAGOVE...

Meni je januar počeo čudno..Svašta se izdešavalo u proteklih nekoliko dana..Shvatila sam da ne mogu početi nešto novo ni s kim drugim.On je uvijek tu,kao da sam nešto dužna,a ni na čemu sigurnom nisam...ali opet srce neće.znam da ću se kasnije pokajati,da ništa konkretno neće biti između nas,ono što ja želim.Kasno ću shvatiti što sam sve propustila radi njega..ali uzalud.I januar me posjeća na njega,u tom mjesecu je sve počelo...fino počelo a završilo sa agonijom...